Kraniofacijalne malformacije

Kraniofrontonazalna displazija

Malformacija vezana uz X kromosom kod koje su – paradoksalno – djevojčice i žene jače pogođene od dječaka i muškaraca.

Ukratko

Kraniofrontonazalna displazija (CFND, također kraniofrontonazalni sindrom) je rijetka urođena malformacija uzrokovana promjenom gena EFNB1. Posebnost je paradoksalna izraženost ovisna o spolu: djevojčice i žene u pravilu su jače pogođene od dječaka i muškaraca. Tipični su velik razmak očiju (hipertelorizam), zahvaćenost čeono-nosnog područja i – kod djevojčica – sinostoza koronarnog šava. Mentalni razvoj je obično normalan.

Uzrok & genetika

Uzrok i nasljeđivanje

Uzrok su promjene u genu EFNB1 na X kromosomu, koji kodira glasnik efrin-B1 – važan za razgraničenje tkivnih granica tijekom razvoja lubanje.^[1] Nasljeđivanje je vezano uz X kromosom s paradoksalnom izraženošću: heterozigotne djevojčice/žene pokazuju potpunu sliku, dok dječaci/muškarci s promjenom uglavnom imaju samo velik razmak očiju. To se objašnjava staničnim supostojanjem zdravih i izmijenjenih stanica (mozaik inaktivacije X-a), koji posebno remeti tkivne granice.^[2]

Genetsko savjetovanje važno je za razgovor o neobičnom načinu nasljeđivanja, riziku ponavljanja i različitoj izraženosti kod kćeri i sinova.

Obilježja

Tipična obilježja

Kod djevojčica i žena (uglavnom jače pogođene):

Jedno- ili obostrana sinostoza koronarnog šava, često s asimetrijom lica
Izražen hipertelorizam (velik razmak očiju)
Širok korijen nosa, urezan ili rascijepljen vrh nosa (frontonazalna displazija)
Visoko, široko čelo
Uzdužno izbrazdani nokti prstiju ruku i nogu, gruba kosa
Koštane osobitosti (npr. ključna kost, rameni obruč), povremeno rascjep nepca

Kod dječaka i muškaraca obično je prepoznatljiv samo velik razmak očiju; ostali znakovi često nedostaju.

Kirurgija

Kraniofacijalni zahvati

1. Kirurgija lubanje u dojenačkoj / ranoj dječjoj dobi

Kod sinostoze koronarnog šava obično se izvodi fronto-orbitalni pomak s remodeliranjem čela i ruba očne duplje, kako bi se mozgu dao prostor i poboljšao oblik čela/orbite. Kod jednostranog oblika ispravlja se asimetrija.

2. Korekcija hipertelorizma

Povećan razmak očiju može se ispraviti orbitalnom translokacijom (kirurško približavanje očnih duplji) – zahtjevan zahvat koji spaja kraniofacijalnu kirurgiju, neurokirurgiju i oftalmologiju. Obično se planira u kasnijoj dječjoj dobi, kada su lubanja i očne duplje dovoljno narasle.

3. Korekcije nosa i mekih tkiva

Oblik i simetrija nosa i srednjeg dijela lica mogu se poboljšati u daljnjim koracima, često tek u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi.

Oči & sluh

Oči, razvoj i sluh

Zbog velikog razmaka očiju i mogućeg razrokog položaja oftalmološke kontrole su važne. Mentalni razvoj je obično normalan. Oslabljen sluh je rjeđi, ali bi se trebao provjeriti.

Dijagnostika

Obrada uključuje: klinički pregled od strane kraniofacijalnog tima, gensku dijagnostiku gena EFNB1, 3D prikaz lubanje i očnih duplji te oftalmološki pregled. Genetska potvrda je važna i za obiteljsko savjetovanje.

Interdisciplinarno

Liječenje u interdisciplinarnom centru

Optimalna je skrb tima s kraniofacijalnom kirurgijom / maksilofacijalnom kirurgijom, neurokirurgijom, oftalmologijom, ortodoncijom, genetikom, ORL i psihologijom.

Plan liječenja

Mogući plan liječenja

Novorođenačko razdoblje

Potvrda dijagnoze, procjena oblika lubanje, razmaka očiju i – ako postoji – nepca.

Dojenačka / rana dječja dob

Fronto-orbitalni pomak kod koronarne sinostoze; korekcija asimetrije.

Dječja dob

Planiranje i izvedba korekcije hipertelorizma (orbitalna translokacija).

Adolescencija

Korekcije nosa i mekih tkiva, fino ortodontsko usklađivanje, psihosocijalna podrška.

Prognoza

Prognoza je sveukupno povoljna: mentalni razvoj je obično normalan, a malformacije se mogu dobro liječiti postupnim zahvatima. Težina i individualni tijek su međutim – osobito kod djevojčica – vrlo različiti. Važni su pažljivo planiranje vremena operacija i dugoročno interdisciplinarno praćenje.

Ključna poruka: kraniofrontonazalna displazija (EFNB1) pokazuje neobično nasljeđivanje vezano uz X kromosom s jačom izraženošću kod djevojčica. Hipertelorizam i čeono-nosna zahvaćenost u prvom su planu; liječenje se provodi postupno u specijaliziranom centru.

Izvori

Twigg SRF, Kan R, Babbs C, et al. (2004). Mutations of ephrin-B1 (EFNB1), a marker of tissue boundary formation, cause craniofrontonasal syndrome. Proc Natl Acad Sci USA, 101(23):8652–7. DOI
Wieland I, Jakubiczka S, Muschke P, et al. (2004). Mutations of the ephrin-B1 gene cause craniofrontonasal syndrome. Am J Hum Genet, 74(6):1209–15. DOI
Renier D, Lajeunie E, Arnaud E, Marchac D (2000). Management of craniosynostoses. Childs Nerv Syst, 16(10–11):645–58. DOI